Knjige

Crikvenički narodni običaji

Đurđica Ivančić Dusper, godina izdanja: 2012., ISBN: 978-953-7532-07-9, izdavač: Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: polutvrdi, jezik: hrvatski, engleski, njemački, broj stranica: 92.

U knjizi su prikazani običaji uz rođenje djeteta, svadbeni običaji i običaji uz smrt te stara narodna vjerovanja i praznovjerja, zatim neke tipično muške i tipično ženske društvene igre i na kraju nezaobilazan običaj ukrašavanja naušnicama u obliku morčića.

Đurđica Ivančić Dusper u ovoj knjizi piše o crikveničkim narodnim običajima, od kojih su mnogi još donedavno bili živi. Neki i danas traju, poput plesanja kola u Gornjem kraju na prvi dan nove godine, o običajima za blagdan Sveta tri kralja, o crikveničkom Mesopustu, oŠtovnoj nedelji,jednom zanimljivom ribarskom običaju, zatim o korizmenim običajima i o običajima vezanim uz nekoliko crkvenih blagdana koji se kalendarski nižu jedan za drugim - Maslinska nedelja, Jurjeva, Ivanja i Vela Gospoja. Zabilježila je i neobičan običaj blagoslova cvijeta kojega Crikveničani zovu Bela nedelja. Godišnji kalendar užanci završava obilježavanjem dana Svetoga Šimuna, zaštitnika Kotora i na kraju božićnim običajima.

Crkvenica po svoju

Crkvenica po svoju Đurđica Ivančić Dusper Godina izdanja: 2012., ISBN: 978-953-7532-05-5, izdavač: Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: polutvrdi, jezik: crikvenički čakavski idiom, broj stranica: 96.

Još jedna knjiga iz pera Đurđice Ivančić Dusper kojom autorica želi sačuvati atmosferu stare Crikvenice. Ipak, u ovim tekstovima nema ni traga lirskoj mekoći i emotivnoj zamagljenosti koja bi eventualno mogla izlobličiti sliku. Zato su autoričine priče o Crikvenici podjednako zanimljive i njenim sumještanima i etnolozima, a sigurni smo da neće izgubiti na zanimljivosti ni kroz nekoliko desetljeća.

U njenim tekstovima uvijek ćemo naći realnu sliku, bez imalo uljepšavanja, što je osobina objektivnog novinarstva i spisateljstva. Ona piše o jednom drugom licu Crikvenice koje živi u sjeni mondenih hotela i vila. Piše zapravo o naličju sjajne turističke Crikvenice, o sirotinji i mizeriji stanovnika Kale, u kojoj se jednen kabanon pokriva cela familija, piše o papučama, obući kućne izrade koje su se ne tako davno proizvodile i nosile umjesto skupih kožnih postola. Piše o vremenu Drugog svjetskog rata i djeci željnoj slatkih galetica. Najviše prostora, gotovo trećinu knjige posvećuje crikveničkim ribarima i ribaricama, koje čitajući doživljavamo kao stvarne osobe koje se duhovitošću, ponekad i zlobnom, bore protiv svojih sudbina.

Dio knjige posvećen je novijoj Crikvenici, koja se mijenja iz dana u dan pred našim očima, a te promjene autorica povezuje s demografskim promjenama, odnosno migracijama stanovništva, uvjetovanim mahom ratnim zbivanjima od davnih dana sve do danas. Ova zbirka završava pripovjetkom znakovita naziva: Neka druga Crkvenica, kojom nas navodi na zaključak o kraju jedne epohe u kojoj je Crikvenica bila po svoju, različita od drugih, cjelovita i jedinstvena sredina karakterističnog duhovnog ozračja, čije se osobitosti u novije vrijeme gube pod sveopćim naletima raznih standardizacija i sveopće globalizacije.

Zdravko Gržičić, 1923. - 2006.

Sanja Škrgatić, monografija, godina izdanja: 2008., ISBN: 978-953-7532-00-0, izdavač: Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: polutvrdi, jezik: hrvatski, broj stranica: 112.

Knjiga nije pretjerano strogo strukturirana nekim životnim fazama ili poglavljima, već nas pitkim tekstom vodi kroz mnogostrano stvaralaštvo Zdravka Gržinića, vremenskom crtom od crikveničkog djetinjstva i prvih pokušaja likovnog izraza u stripu, uglavnom za zabavu vršnjaka, preko srednjoškolskog širenja znanja o crtanju, kroz ratne nedaće koje su zahvaljujući crtačkom umijeću i kulturološkoj pozadini postale manje teške i lakše prebrodive. Autorica nas vodi zatim kroz Gržičićev boravak u Zagrebu na studiju arhitekture, ali kako je poznato da "studentski život je lijep..." tako doznajemo da je i Gržičićeva klapa muzičara odlično spojila ugodno s korisnim i dobro proživjela taj period. Široku i prilagodljivu autorovu prirodu vidimo i kroz njegovo zapošljavanje u različitim sferama društvenog života koje su u monografiji navedene.

Drugo zanimljivo djelovanje Zdravka Gržičića, uz toliko zahtjevan posao projektanta, jest njegov angažman na raznolikim poljima likovne umjetnosti. Bavio se crtežom, slikarstvom, grafikom, dizajnom, unutarnjom dekoracijom, kiparstvom, knjižnom ilustracijom i opremom... Sva je ta područja trebalo tehnički poznavati iznutra, mukotrpno odrađivati i sa svim se temama saživjeti, a trebalo je to i javnosti dostojno prezentirati. Gržičić je konstantno bio prisutan u javnosti kao pokretač i izvršitelj mnogih javnih zadaća, posebice svoje Crikvenice, želeći od tog ubavog mjesta oblikovati ugodan gradić. Taj je trud i bio nagrađen 2001. Nagradom za životno djelo.

Sanja Škrgatić je vrlo detaljno, objektivno, a ipak s poštovanjem i naklonošću prikazala cjelokupnost Gržičićeva stvaralaštva, navodeći mnogobrojne detalje i djela iz svih sfera njegove bogate aktivnosti. Podjednakom je konzistentnošću i marom analizirala glavne odrednice stvaralačkog uma i kreda Zdravka Gržičića koji se ogleda u konstrukciji arhitekture, ali i crteža. Tekst je vrlo lako čitljiv unatoč brojnosti podataka i analiza kojima obiluje upravo primjereno osobi kojom se bavi, a koja je na ovaj način, nadajmo se, spašena od brzog zaborava, a na čast umjetniku Zdravku Gržičiću, autorici monografije Sanji Škrgatić, gradu Crikvenici i njenim mnogobrojnim gostima.

Mr.sc. Daina Glavočić (izvod iz recenzije)

Ča san čineća

Tea Matejčić Jerić, zbirka pjesama, godina izdanja: 2010.. ISBN: 978-953-7532-04-8, izdavač: Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: polutvrdi, Jezik: crikvenički čakavski idiom.

Tea Matejčić Jerić (Crikvenica 1932. - Crikvenica 2010.) cijeloga života bila je intenzivno prisutna u društvenom životu Crikvenice. Radni vijek provela je u turističko - ugostiteljskom poduzeću Jadran - Crikvenica, a svoje slobodno vrijeme posvetila je skidanju vela tajne s prošlosti Crikvenice i vinodolskoga kraja. Djelovala je u kulturno - umjetničkom društvu Vatroslav Lisinski - Crikvenica i Društvu za zaštitu kulturne baštine Crikvenica -Vinodol, surađivala je u arheološkim istraživanjima starohrvatske nekropole Stranče, pisala čakavsku kolumnu Ren ti ja i niš za Novi list, objavljivala priloge o kulturnoj baštini ovoga kraja u crikveničkim Primorskim novinama i na Kvarnerskom radiju. Objavila je tri knjige pjesama Govor od zlata (1999.), Život (2005.) i Ča san čineća (2010.).

Crikveničani u prvom svjetskom ratu

Dubravka Ivančić, Slavko Matejčić, Ankica Pravdica i Ivica Šegota, godina izdanja: 2009., ISBN: 978-953-7532-03-1, izdavač: Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: polutvrdi, jezik: hrvatski, broj stranica: 108.

Ovo je vrijedan povijesni prikaz zavičajne, lokalne povijesti Crikvenice u razdoblju Prvoga svjetskog rata temeljen na autentičnim podacima i dokumentima. Posebno su zanimljiva i vrijedna pisma Crikveničana koja otkrivaju one intimne i osobne detalje ljudi ovoga kraja, njihove bojazni i htijenja. To su pravi biseri obiteljske i zavičajne povijesti, ali i dokaz da se povijest može pisati bez "velikih" i značajnih datuma i povijesnih osoba.

U knjizi se opisuje i objašnjava kaotično vrijeme rata u kojemu se isprepliću strah, neizvjesnost, tuga, ali i nada. Upečatljiv je izvadak iz ratnog dnevnika Ivana Matejčića Parila u kojem opisuje svoj odlazak u vojsku i oproštaj s roditeljima. Odmah potom slijedi izvadak iz dnevnika župnika Rigonija o prvom poginulom Crikveničanu. Rat je nemilosrdno odnosio crikveničku mladost. Apatija, tuga, očaj. Jedina utjeha bila je molitva.

Kronologija zbivanja u Crikvenici i na fronti oslanja se najvećim dijelom na zapise crikveničkog župnika monsinjora Antuna Rigonija u Župnoj spomenici. U svemu tome je važan njegov neovisan položaj u odnosu na administrativne vlasti. Drugi važan izvor je Spomenica pučke škole u Crikvenici koju su bili dužni voditi svi upravitelji škole. U njoj se spominju svi važniji događaji, kako iz školskog života, tako i iz mjesnog okruženja. Ona se vodila u kontinuitetu od 1874. do 1945.

Za vrijeme Prvoga svjetskog rata zapise je vodio i upravitelj Franjo Galić koji je službovao u Crikvenici od 1899. do 1919. godine. Zapisi i pisma samih sudionika rata, Crikveničana koji su našli za potrebno da se makar na taj način suprotstave ratnoj stihiji bili su također vrijedan izvor. Osim ovih autentičnih dokumenata te fotografija i ratnog materijala, zabilježena su i sjećanja u drugoj i trećoj generaciji potomaka, koji su prepričali sjećanja svojih očeva i djedova. Tekst je podržan fotografijama iz obiteljskih zbirki Crikveničana, Arhiva Povijesnog i pomorskog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci te Arhiva Muzeja grada Rijeka.

Prof. dr. sc. Darko Dukovski (iz recenzije)

Autori knjige nisu profesionalno vezani uz povijesno istraživanje, ali su se unatoč tome ozbiljno posvetili poslu jasnoga i objektivnog bilježenja zbivanja na području Crikvenice u razdoblju Prvoga svjetskog rata.

Zi štajona va štajon

Đurđica Ivančić Dusper, godina izdanja: 2009., ISBN: 978-953-7532-02-4, izdavač: Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: meki, jezik: crikvenički čakavski idiom, broj stranica: 104.

Zi štajona va štajon je knjižica va koj san otela prikazat kako va Crkvenice teče život kroz celo leto, kroz si četiri štajoni. Reć ča se va ken štajonu dogaja, kako se va životu čovika zi štajona va štajon smiron neč menja. Kako ljudi živu kroz celo leto dan, čemu se vesele, a ča jih more rastužit i razjadit. Kako se druže i zabavljaju. I priroda j našla ovde svoje mesto. I va njoj se va saken štajonu puno toga menja, neč drugoga dogaja, cvatu neke druge rožice, druhčije oglašuju tice, pušu bure i juga, zmenjuju bonace i mareti, love ove ili one ribi… I kako priroda deluje na čovika.

Novo doba menja i način života, a ovde će ostat zapisano kako j to va Crkvenice bilo na početku 21. stoljeća, ča j prišlo novoga, ke su se užanci zatrle, a ča j ostalo od onoga staroga… onako kako ja to vidin.

Ostat će zapisan i crkveniški govor kako se još danas govori, pa i kakova pozabljena beseda, aš i naš se govor se više gubi.

Se j to pisano va letu kad Crkvenica slavi 120. godišnjicu organiziranoga turizma, pa su redon zapisani i si svečani dogođaji i fešti - neka i to bude va knjige, po onoj staroj: Ča j va libar stavno za vavik je spravno.

Đurđica Ivančić Dusper

Pripovisti i legendi zi Kirije

Đurđica Ivančić Dusper, Pripovisti i legendi zi Kirije, godina izdanja: 2015., ISBN: 978-953-7532-15-4, izdavač: Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić, vez: meki, jezik: hrvatski, engleski, broj stranica: 60.

- Ne hod van. Škuro je. Baban će te... Negda su dečina sto puti čuli ove besedi od svojeh starejeh. - A ki j to Baban? - pitali su ki to prvi put čuju. To ti je jedan grdi čovičina z dugačkun belun bradinun, dugačkemi vlasi i brkami, črn va licu kako da se j namazal sajami... (ulomak iz pripovjetke Baban)

Rukopis Đurđice Ivančić Dusper pod nazivom Pripovisti i legendi zi Kirije prihvaćen je koncem svibnja 2015. godine za izdavanje u okviru Biblioteke Cirkul, Centra za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić - Crikvenica. Odlučeno je da će se rukopis izdati u obliku dvojezične knjige, koja uz crikvenički čakavski tekst sadrži i prijevod na engleski jezik. Na taj je način knjiga postala pristupačna i domicilnom stanovništvu i turistima, kao i nasljednicima naših iseljenika koji su zaboravili jezik svojih predaka, a žele obnoviti veze sa starim krajem.

Cilj izdavanja knjige je očuvanje i popularizacija kulturne tradicije lokalne sredine, što je značajno za očuvanje identiteta sredine, kao i za kulturno-turističku promociju jer knjiga približava stranim posjetiteljima dio usmene tradicije Crikveničana.

Ova zanimljiva knjižica sadrži 20 priča i legendi koje su u prošlosti bile važan dio svakodnevnoga života Crikveničana. Prepričavale su se među prijateljima, znancima, u krugu obitelji, osobito u dugim zimskim večerima, i postale sastavni dio usmene književne tradicije cijeloga vinodolskog prostora, kojeg unatoč administrativnim, a i nekim drugim podjelama, moramo smatrati kulturno-povijesnom cjelinom. U knjižici su sadržane uglavnom teme i ličnosti iz lokalne povijesti, ali i priče kojima se strašilo, najčešće djecu da bi ih se odvratilo od loših postupaka i ukazalo na dobro. Bavi se i lokalnim nazivima koji ukazuju na društvenu homogenost Crikveničana i različitost od susjeda, što se očituje u imenima kojima su ih susjedi nazivali. Neka od lokalnih nazivlja imala su podrugljiv ili čak pogrdan prizvuk podcjenjivanja, kako bi se istaknulo visoko mišljenje o svojoj zajednici, pa su tako Novljanima Crikveničani - Saragari, a Crikveničanima su pak svi pridošlice - Belogaćari. Ovakva praksa nije neka lokalna osobitost, susreće se i u drugim sredinama gdje stanovništvo sličnoga porijekla, kulture i vjere nastoji istaknuti vlastitu posebnost i značaj, pridajući sebi samo pozitivne osobine.

Premda ova knjiga nema znanstvenih pretenzija, ovih 20 priča i legendi sadrže mnoštvo etnografskih elemenata te će vjerojatno poslužiti kao poticaj i kao građa za etnološko istraživanje i bolje razumijevanje tradicijske kulture Vinodolaca.

Rječnik crikveničkoga govora

Rječnik crikveničkog govora, Đurđica Ivančić Dusper - Martina Bašić, godina izdanja: 2013., ISBN: 978-953-7532-12-3, izdavač: Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: tvrdi, jezik: hrvatski, broj stranica: 294.

Rječnik crikveničkoga govora djelo je dviju autorica, novinarke u mirovini Đurđice Ivančić Dusper i dr. sc. Martine Bašić, znanstvene suradnice u Zavodu za lingvistička istraživanja HAZU. Veći dio leksičke građe prikupila je Đurđica Ivančić Dusper i prvi puta objavila u knjizi Crkveniški besedar 2002. godine, dok je dr. sc. Martina Bašić Rječnik dopunila toponomastičkom i dodatnom frazeološkom građom te sve obradila po suvremenoj znanstvenoj metodologiji. Osim samoga rječnika, u knjizi se nalazi i opis jezičnoga sustava crikveničkog govora i toponomastičke karte. Rječnik obuhvaća oko 4500 natuknica i oko 550 frazema i sveza riječi.

Mi, knez Mikula IV..milošću Božjom...

Mi, knez Mikula IV., milošću Božjom...Sanja Škrgatić i Denis Brižić, godina izdanja: 2013., ISBN: 978-953-7532-10-9, izdavač: Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: meki, jezik: hrvatski, Broj stranica: 28.

U XV. stoljeću , godine 1412. godine moćni i bogati knez Nikola IV. iz plemićke obitelji Krčkih knezova, sagradio je samostan u Crikvenici, na ušću rječice Dubračine i darovao ga redovnicima pavlinima. Tom je prigodom Redu braće sv. Pavla pustinjaka poklonio i crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ovu donaciju je potvrdio ispravom koja je sastavljena 14. kolovoza 1412. godine. U toj se darovnici prvi puta u jednoj službenoj ispravi spominje ime Crikvenice. Povodom 600. obljetnice Crikvenice Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić priredio je dramsko uprizorenje - pod nazivom: Mi, knez Mikula IV., milošću Božjom...koje je snimljeno i objavljeno na DVD-u. Dramsko uprizorenje izvedeno je u povijesnom ambijentu bivšega pavlinskog samostana, ispred crkve Marijina Uznesenja. Glavni likovi su Krčki knez Nikola IV. i kneginja Doroteja Gorjanska te Martin Blešič kanonik modruški i pavlin Jakov Dončić.

Šetnja kroz povijest Crikvenice

Sanja Škrgatić, godina izdanja: 2012., ISBN: 978-953-7532-08-6, Izdavač: Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: meki, jezik: hrvatski, engleski, njemački, broj stranica: 63.

Šetajmo po Crikvenici

Godina izdanja: 2008., ISBN: 978-953-7532-00-0, izdavač: Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: meki, jezik: hrvatski, engleski, broj stranica: 44.

Autorica koncepcije i teksta, koji ima i prijevod na engleski jezik, prof. Sanja Škrgatić, znalački nas vodi po Crikvenici listajući stranice najznačajnijih događanja od prvih početaka turizma. Slikom i riječi približava nam 120 godina turističkog hoda Crikvenice te svega što se zbivalo u tom razdoblju. Predočava pregledno sve ljepote i draži Crikvenice, od prvih hotela i vila, prelijepih parkova, prvih kupališta, kamenog mosta preko Dubračine, omiljenog crikveničkog šetališta Balustrade i drugog. Listajući i čitajući ovaj vodič kroz Crikvenicu osjetimo bliskost prošlog vremena, doživljavamo ljepotu turističkih trenutaka, miris parkova, glasanje galebova, plavetnilo mora i ugođaj odmaranja uz zvukove glazbe na terasama hotela i kavana.

Autorica ništa ne propušta te uz ostalo spominje tradicionalne maškare ovog kraja, Speedway utrke, Plivački maraton Šilo-Crikvenica 1910., osnivanje nogometnog kluba 1919., osnivanje plivačkog kluba 1932. godine, jedrenje i druge sportske aktivnosti, pa tako pred očima čitatelja stvara viziju razvitka turizma sve do današnjih dana, za što je Crikvenica dobila mnoga priznanja, među kojima i dvije Plave zastave. Sve ovo govori da je Crikvenica kroz 120 turističkih godina živjela jednim svestranim životom. Ljepotom svega što je nudila, ugošćavala je mnoge domaće i strane posjetioce, među kojima su bile i mnoge znamenite ličnosti. Ovaj nas vodič tekstom i slikom vodi kroz prošlost, ali i upućuje na potrebu još snažnijeg angažmana na stvaranju još boljih uvjeta za ostvarenje modernog turizma.

Prof. Ivan Barbarić

Putevima naših starih

Đurđica Ivančić Dusper, Vodič s itinererom starih puteva i šetnica bližom i daljom okolicom Crikvenice, godina izdanja: 2006., ISBN: 953-97308-8-0, izdavači: Ustanova u kulturi Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: meki, jezik: hrvatski, broj stranica: 116.

Knjiga Putevima naših starih nastala je kao logičan slijed prethodnih knjiga autorice, i zapravo se može smatrati pravim turističkim vodičem. Za razliku od prethodnih knjiga, tekst ove pisan je na hrvatskom standardu, pa se već izborom jezika autorica obraća jednom širem krugu čitatelja. U svoj tekst uplela je povijesne činjenice i zanimljivosti iz života starijih generacija Crikveničana. Knjiga se dobrim dijelom temelji na usmenoj predaji i sjećanjima autoričinih roditelja i njihovih vršnjaka na zlatne dane njihove mladosti kada se isključivo pješke išlo na izlete u okolicu Crikvenice.

U prvom dijelu knjige vodi nas do najbližih odredišta, vrlo blizu samom centru Crikvenice, do Ljubavne cestice, koju je pred gotovo 80-ak godina trasirao i uredio inženjer Alfons Kauders. Zatim opisuje pitome poljane uz Dubračinu i splet puteva po Kotoru koji vode do neočekivanih još netaknutih kutaka prirode nadomak rastućem gradu. U knjizi su našla mjesto i nekadašnja omiljena izletišta Crikveničana, Mirna koliba i Gornji kraj te Lukić i Joško i njihove tambure.

I nije se zadržala samo na mjestu Crikvenici. Svojim radoznalim okom uputila se i u neposredno zaleđe, u Vinodol s kojim je Crikvenica oduvijek u nerazdruživoj cjelini. Vodi nas u Dolince, Kamenjak, Grižane i Belgrad, zatim u šetnju po Slanom potoku s njegovim nezaustavljivim klizištima, pa dalje u novo svetište Karliće i bajkovitu Gladovu malenicu, Tribaljsko jezero i veličanstvenu utvrdu Drivenik, do koje će stići samo šetači s najboljom kondicijom. Autorica nas podsjeća i na opaku bolest, koleru koja je još u 19. st. često harala ovim krajem, te je lokalni puk sagradio zavjetnu kapelu iznad Selca posvećenu Sv. Fabijanu i Sebastijanu. U knjizi je našla mjesto i najstarija crkva u Vinodolu posvećena sv. Jurju, do koje se svakoga 23. travnja uspinju procesije.

Knjizi je priložena i jedna mala zemljopisna karta i dva plana staza i puteva. S jedne strane je prikazana trasa Ljubavne cestice s naznačenim dužinama u metrima, a s druge strane je plan puteva i cesta koje vode prema Gornjem kraju, Kotoru, Stolniču i Grižanima. Ovi shematski prikazi puteva učinit će još lakšim snalaženje svima onima koji žele malo bolje upoznati okolicu Crikvenice.

Grijači snijega

Tomislav Kovačević, zbirka pjesama, godina izdanja: 2005., ISBN: 953-97308-7-7, izdavač: Ustanova u kulturi Dr. Ivan Kostrenčić, Društvo hrvatskih književnika - ogranak u Rijeci i Liber, uvez: meki, jezik: hrvatski, broj stranica: 56.

Knjiga sadrži 32 pjesme. U pogovoru je Luko Paljetak zapisao - Genitivnom metaforom Grijači snijega, Tomislav Kovačević već naslovom svoje nove zbirke otkriva temeljnu poziciju onog lirskog subjekta koji se, iskazujući se najčešće kao ja i mi, pobunjen iz samoće javlja dugim aglomeracijama i nakupinama stihova koji žele zatrpati samotnost, a prosvjed pojačati nizovima iskaza što, težnjom da im bude što tješnje, odražavaju klaustrofobičnost širine prostora poezije ovog pjesnika, rođenjem Osiječanina, djetinjstvom i školovanjem Senjanina i Zagrepčanina, a prebivalištem Crikveničana. Možda mi i zato piše on u pismu od 19. travnja 2004.: ... Ja i more ne volimo se previše! Čak bi se moglo reći da se i ne podnosimo!!!... Samo se pogledavamo ispod oka, pazimo na svaki pokret onog drugog, ne želimo biti iznenađeni... (...) Gotovo vjerujem da je planina u dosluhu s morem i da će me jednog dana gurnuti k njemu, a zatim će me otok, potpomognut valovljem, zdrobiti o stijenje...

S te rubne, stiješnjene pozicije, naslovom zbirke Tomislav Kovačević ispisuje svojevrsnu apsurdnost svih onih koji se bave grijanjem snijega, ne otkrivajući pri tome svrhu toga posla. Ona, zacijelo nema za cilj ubrzati dolazak proljeća, jer snjegovi u planinama / strpljivo pripremaju tutanj lavine a naplavine vjetra uredno/ slažu oplođene ravnice u lažne knjige vremena/ prepuštajući njihovo iščitavanje slijepim i potkupljivim vidovnjacima (Jorgovan mirisom lomi...). Novom svojom zbirkom Tomislav Kovačević potvrđuje, dakle, dosadašnje odlike svoje poezije, pridodavajući joj ovaj put znatniju mjeru ironičnosti i destruktivnosti. Stvarajući jaz između sebe i stvari izvanjskoga i unutrašnjeg svijeta on pjesmu do dna, i preko njega, ispunja zato riječima kojim temeljna zadaća jest izazivanje površine.

Tomislav Kovačević (Osijek, 1945.), pjesnik, književni i likovni kritičar. Jugoslavistiku i komparativnu književnost studirao u Zagrebu i Münsteru. Objavio je četiri zbirke pjesama, Žedne ribe, Zadah riječi, Druga vatra u istoj ruži i Nervozno more i jedan izbor pjesama Kretnja ruke.

Život

Tea Matejčić Jerić, zbirka pjesama, godina izdanja: 2005., ISBN: 953-97308-6-4, izdavač: Adamić i Ustanova u kulturi Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: meki, jezik: crikvenički čakavski idiom, broj stranica: 160.

Knjiga sadrži 127 pjesama pisanih crikveničkim čakavskim idiomom užeg područja Petak gdje je autorica provela cijeli život. Pjesme akcentuirala Sanja Zubčić. Knjiga sadrži rječnik. U prilogu su fotografije crikveničkih obitelji s konca 19. i početka 20. stoljeća.

Tajna poezije Tee Matejčić Jerić leži jednostavno u odnekud nadošloj bujici slika, ideja, zapažanja, koje ju potom prisile da zastane i da ih zapiše. Spontano i nepredvidivo... Tajna ove poezije i u Teinoj čvrstoj odluci: ostati svoja, autentična, neslična, sačuvati svoj izričaj od razmetljivosti tražeću u njemu veličinu jednostavnosti. To je najdragocjenije u njenim pjesmama pa bi Teu Matejčić Jerić bez pretjerivanja, ali i lažne skromnosti mogli nazvati - čuvaricom naše čakavštine - dostojanstva i opstojnosti domaće riječi, zavičajnog nam jezika.

prof. Neda Omrčen (izvod iz pogovora)

Zmed gromač

Đurđica Ivančić Dusper, Zmed gromač (Dih negdanje Crikvenice), godina izdanja: 2004., ISBN: 953-97308-4-5, Izdavači: Adamić i Ustanova u kulturi Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: tvrdi, jezik: crikvenički čakavski idiom, broj stranica: 120.

Autorica u uvodu ističe da je ova, uz njene prethodne knjige Pod murvicun, Suhore i Besedar, skroman prilog vrednovanju i očuvanju crkveniške prošloste, njezinen prepoznavanju i, kadej moguće, očuvanju.Vaten je morda malo nostalgiji znanen ča j ´ bilo, čega više ni i ča više nikad neće bit.

Knjiga sadrži ukupno 15 priča iz prošlosti Crikvenice pisanih crikveničkim čakavskim idiomom: Dubračina, Pod veli kamik, Gromače, Guc, Bremena i počivala, Murva, Naši stari meštri, Bit će plača i nevolje ljute..., Balustrada, Remo kanpanat va rusku crikvu, Crkveničani i Titanik, Ako trebe plavat - i ti smo,Ta mića bela balotica..., Olujno kršćenje "Vala"

Crikveniški besedar

Đurđica Ivančić Dusper, godina izdanja: 2003., ISBN: 953-97308-3-X, izdavači: Adamić i Ustanova u kulturi Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: tvrdi, jezik: hrvatski, crikvenički čakavski idiom, broj stranica: 168.

Ovaj rječnik crikveničke čakavštine sadrži veliki broj riječi kojima se koriste mještani Crikvenice. Autorica je popisala stare riječi i izraze u nastojanju da ih sačuva i ukaže na potrebu stručne filološke obrade crikveničkoga govora.

Narodna nošnja i običaji Selca

Pavao Peleš, Mala foto-monografija o etnografskoj baštini Selca, godina izdanja: 2002., ISBN: -, izdavači: Turistička naklada i Ustanova u kulturi Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: meki, jezik: hrvatski, broj stranica: -

Pavlini u Crikvenici

Vladimir Uremović, Pavlini u Crikvenici, godina izdanja: 2002., ISBN: 953-97308-2-1, izdavači: Adamić i Ustanova u kulturi Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: meki, jezik: hrvatski, broj stranica: 126.

Čitanje ove knjige pruža znatno više od onog što naslov obećava. Naime, osim povijesti prisutnosti znamenitog crkvenog reda u Crikvenici, autor nas u uvodnim poglavljima upoznaje s povijesnom i zemljopisnom cjelinom Vinodola od pretpovijesti, preko antičkog razdoblja, do doseljenja Hrvata i formiranja frankopanske državine.

Predživot današnje Crikvenice pratimo od rimskog trgovišta na nekadašnjem ušću Dubračine, do formiranja zametka današnjeg naselja u srednjem vijeku. Posebna se pažnja poklanja crkvenim prilikama. Izlažu se vijesti iz povijesnih vrela koja spominju crkve-prethodnice danas župnoj, a nekad samostanskoj crkvi Uznesenja Marijina. U poglavljima o općoj povijesti redovništva i povijesti pavlina, s naglašavanjem hrvatskih prilika, pisac nas priprema za središnju temu.

Detaljnije je, uz pomoć raspoložive literature i vrela, obrađena pavlinska graditeljska, kiparska i slikarska baština, preostala nakon ukinuća crikveničkog samostana. Posebna je pažnja posvećena Pavlu Riedlu, udomaćenom pavlinskom majstoru. On u drugoj polovici XVIII. stoljeća, boraveći niz desetljeća u Istarsko-vinodolskoj pavlinskoj provinciji, našim krajevima ostavlja bogat opus monumentalnih drvorezbarenih oltara. Autor je sažimajući dostignuća raznovrsnih struka mjesnoj publici omogućio i pregledni uvid u rezultate dosadašnjih istraživanja. Osvrćući se na usmenu i pisanu tradiciju, danas zaboravljene ili nepravedno zapostavljene rukopise i stariju literaturu Uremovićeva sinteza nudi direktne poticaje za provedbu novih znanstvenih istraživanja. Vrlo je korisna povijesna kronologija Crikvenice koja, osobito u svom novovjekovnom dijelu, pruža niz dosad nepoznatih podataka.

Marijan Bradanović (izvod iz pogovora)

Vladimir Uremović je rođen 1924. godine u Crikvenici. Medicinski je fakultet završio u Zagrebu i zaposlio se u Riječkoj bolnici na Klinici za ženske bolesti i porodiljstvo. Nakon završenog magisterija i doktorata postaje predavač na Medicinskom fakultetu u Rijeci na dodiplomskim i postdiplomskim studijima te predstojnik Klinike. Tijekom svojeg aktivnog djelovanja publicirao je preko 150 znanstvenih i stručnih radova u zemlji i inozemstvu te nekoliko stručnih knjiga. Ova knjiga o crikveničkim pavlinima rezultat je dugogodišnjeg bavljenja poviješću Crikvenice i crikveničkog kraja.

Suhore

Đurđica Ivančić Dusper, Suhore (Zabilješki od Crkvenice i malo okolo nje), godina izdanja: 2001., ISBN: 953-97308-1-3, izdavači: Adamić i Ustanova u kulturi Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: meki, jezik: crikvenički čakavski idiom, broj stranica: 220.

Nakon prethodne knjige Pod murvicun autorica je napisala novi niz crikveničkih priča, autentičnih, dokumentarnih prikaza Crikvenice i njenih stanovnika. Knjiga sadrži ukupno 44 priče raspoređene u četiri poglavlja.

Negdanja Crkvenica - sadrži priče: Kala (Kala de štanjaro), Gorica - staro crkveniško naselje, Lipi naš negdanji Gornji kraj, Dvorska, Petak (Republika Petak), Vinodolska - i ulica i cesta i više od toga.

Da se ne pozabi - sadrži priče: Crkveničani nisu Kirci, Gospodarica Badnja i zmija-djevojka, Kako je izgubljena slika o nastanku Crikvenice, Nova župna crkva Marijina Uznesenja - samo pusta želja, Sv. Anton miljenik Crikveničana, Sv. Šimune - čuvaj nas od zmij, Crikveničani sačuvali Kalvariju, Na tradiciji stoljetnih veza, Više od simbola, To j' bilo jedanput i više nikada, Belogaćari, Legenda - Barba Pera Mežnjar, Malik, Obnovljena narodna nošnja.

Pozabljene užanci - sadrži priče: Štovna nedelja, Pavlja va Crkvenice, Kanpananje i škrebetanje, Stari korizmeni običaj, Novo leto - stari užanci

Susreti i razgovori - sadrži priče: Krenulo je od Dubračine, Ugasnul se j' stari Kotor, Kotorci su delali s Jurjen Dalmatincon, Sto let stolarije, Ča j teh škanpi bilo, Crkveničan z Australiji, Crikveničani prvi ribari u Fremantelu, Pasalo j' vrime od rols-rojsi, Va Crkvenice se jedino ćutin doma, Barka mora jopet plavat, Niš ni lipše neg' nekomu pomoć, Klović po drugi put va Crkvenice, Majstor s crkveniškeh plaž, Vjernost kamiku, Nisan se mogal odreć mora, Crkvenica j' zgubila svoje "ja", Kremšniti kakoveh više nigdere ni, Crkveniški slikar i slikar Crkvenice, Ni Rio ni Nica neg' Crkvenica.

Knjiga završava poglavljima - Čemu su se smeli, ča su pravili i Ča su jili - koja sadrže ukupno 56 kratkih crtica, a na kraju je priložen mali rječnik te popis literature.

Pod murvicun

Đurđica Ivančić Dusper, Pod murvicun (Crtice z negdanje Crkvenice), godina izdanja: 2000., ISBN: 953-6531-76-3, izdavači: Adamić i Ustanova u kulturi Dr. Ivan Kostrenčić, uvez: meki, jezik: crikvenički čakavski idiom, broj stranica: 96.

Autorica donosi 23 crikveničke priče pisane crikveničkim čakavskim idiomom: Saragari, Kotor, Na školju, I ne samo ribarija, Kotiga, Polje, Pod murvicun, Rupice, Kako se j' preživelo, Od papuč do sapuna, Crkveniške buri, Crikveniški merikani, Kontraband, Barkarijoli, Dubračina, Samanj, Jardini, Stare kavani, Bodulske drva, Božići, Negdanji mesopusti, Crkveniška uskrsna pogača, Nestaje boduli na crkveniškoj place.

U uvodu autorica ističe: Ovo ni nikakov ni povijesni ni literarni zapis, da se valje reče onen ki to morda očekuju. Ovo su najobičneje crtice ili, ćemo reć, sličice va besedah z negdanje crkveniške sakidašnjice, onoga ča se j va mojoj familje pripovedalo, ono čega se spamećujen i ča su mi pravili neki stareji Crkveničani. I to najviše od onoga vrimena med dva svecka rata, ko leto prije ili kašnje.

U pogovoru su tekstovi prof. Marije Gračaković Ogrlica nanizanih crikveničkih slika i prof. Dubravke Ivančić Da vrime bespovratno ne projde.