Tekstovi triju autorica, Elze, Mile i Davorke Brusić, truju Svetojelenki iz krčke obitelji Brusić, posvećeni su prošlosti Dramlja, ali i ostalih malih primorskih mjesta. Oživljavaju slike nekog ne tako davnog vremena u kojem su se djeca igrala kamenčićima, grančicama, komadićma starih novina i krhotinama razbijenih tanjura, puštajući mašti na volju da od toga stvori čarobne igračke. Onaj tko je imao u džepu par špekula ili krpenu lutku imao je pravo dječje bogatstvo, a dvije do tri frigane ribe i malo palente na stolu bile su znak blagostanja obitelji.

Elza, Mila i Davorka Brusić pisale su za "svoju dušu" i vjerojatno za vrlo uski krug bliskih osoba, i ne sluteći da će se jednoga dana njihove bilješke objaviti i postati dostupne širem čitateljstvu. U rasponu od intimnih, gotovo dnevničkih razmišljanja do dječjih pjesmica i školskih igrokaza, ove tri žene zabilježile su priče svojih tegobnih života, ali i vesele trenutke uvijek čarobnoga, zaigranog djetinjstva.

Knjiga se satoji od pet cjelina. Tri sadrže kratke eseje i sjećanja triju autorica, te niz proznih tekstova iz usmene predaje Dramlja, od dječjih pjesmica i brojalica do šala i anegdota. Dvije su cjeline posvećene dječjim igrama iz

razdoblja 1950-ih godina, te nekoliko scenskih igara za učenike osnovne škole. Svi su tekstovi pisani čakavicom, pretežito dramaljskom, s nizom autentičnih izraza i naziva koji se već gube iz svakodnevne uporabe.