Margareta Peršić rođena je 1976. godine u Zagrebu gdje je 2000. godine završila Pedagošku akademiju na temu Priča, slika, slikovnica. Proteklih 20-ak godina aktivno se bavi i pronalazi veliko veselje u izradi ilustracija, igračaka i lutaka, žongliranju, pripovijedanju priča te uređenju prostora. Sudjelovala je u mnogim pedagoškim projektima u Hrvatskoj i inozemstvu te vodila brojne lutkarske, dramske i likovne radionice. Članica je ULUPUH-a, Sekcije za oblikovanje igračaka i lutaka, te Sekcije za ilustraciju, karikaturu, strip, animirani film i primijenjeno slikarstvo, HDLU-a i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, od 2010, te Hrvatskog centra za dramski odgoj. Priredila je osamnaest samostalnih, te sudjelovala na šezdesetak skupnih izložbi. Godine 2017. diplomirala je na Institutu za waldorfsku pedagogiju u Zagrebu (IWP). Živi i radi u Zagrebu.
Izložba Margarete Peršić obuhvaća 99 lutaka i lutkoslika izrađenih uglavnom od recikliranih predmeta. Pritom autorica kombinira različite klasične lutkarske tehnike i tehniku ilustracije, a nadadahnuće za svoj rad nalazi u ljudima koje je susretala, ali i rečenicama i mislima iz pročitanih pjesama i knjiga.
Autorica je podnaslov ove izložbe: 99 lutaka i lutkoslika pronašla u narodnoj priči o kralju koji je imao sretnog i zadovoljnog slugu. Čudeći se njegovu zadovoljstvu, kralj mu je podmetnuo vreću s 99 zlatnika, kako bi dokazao da je i njegov sluga, kao i svi ostali, rob težnje ka savršenstvu. Kao što je kralj i očekivao, sluga je podlegao iskušenju i počeo prebrojavati svoje novostečeno blago. Ustanovio je da mu nedostaje još samo jedan zlatnik te je počeo smišljati kako da dođe do njega i postigne savršenstvo. Ali do toga nikako nije mogao doći, pa je s vremenom postao natmuren i nezadovoljan. Upao je u krug od 99. Kralj ga je na kraju otpustio ne želeći imati pokraj sebe takvoga slugu.
Pred Margaretom Peršić javilo se sličan izazov, te mnoštvo dilema i pitanja. Može li samo stvarati bez ikakve novčane naknade i je li svaki njezin rad poput zlatnika?
Vodi li svaki slijedeći rad do savršenog broja? Ili zadovoljstva? Je li proces stvaranja samoispunjavajući ili je potrebno zaokružiti cjelinu?
Hoće li imati inspiracije, hoće li bez očitog ponavljanja uspjeti istaknuti posebnost emocija koje ju vode? Ili će upasti u repetitivnu zamku tržišta i komercijalne vrijednosti?
Što će sresti na kraju puta, kada izradi 99 lutaka i završi njihove priče? Hoće li ju brojka 99 natjerati da prijeđe prag i izloži 100. lutku?
Hoće li dati izloške na bubanj i pretvoriti ih u prave zlatnike i tako zamijeniti trud, volju, dio života s platežnim sredstvom?
Ako kustosi dobivaju honorar za tekst o radu umjetnika, ako galerija dobiva sredstva za izložbu umjetnika, akostudenti dobivaju honorar za pomoć pri postavljanju i čuvanje izložbe, ako su grafičari honorirani za dizajn kataloga, koja je umjetnikova plaća?