Autorica donosi 23 crikveničke priče pisane crikveničkim čakavskim idiomom: Saragari, Kotor, Na školju, I nesamo ribarija, Kotiga, Polje, Pod murvicun, Rupice, Kako se j' preživelo, Od papuč do sapuna, Crkveniške buri, Crikveniški merikani, Kontraband, Barkarijoli, Dubračina, Samanj, Jardini, Stare kavani, Bodulske drva, Božići, Negdanji mesopusti, Crkveniška uskrsna pogača, Nestaje boduli na crkveniškoj place.

U uvodu autorica ističe: Ovo ni nikakov ni povijesni ni literarni zapis, da se valje reče onen ki to morda očekuju. Ovo su najobičneje crtice ili, ćemo reć, sličice va besedah z negdanje crkveniške sakidašnjice, onoga ča se j va mojoj familje pripovedalo, ono čega se spamećujen i ča su mi pravili neki stareji Crkveničane. I to najviše od onoga vrimena med dva svecka rata, ko leto prije ili kašnje.

U pogovoru su tekstovi prof. Marije Gračaković Ogrlica nanizanih crikveničkih slika i prof. Dubravke Ivančić Da vrime bespovratno ne projde.